Viking

Najčitaniji postovi:

Tuesday 24 November 2015

Snijeg pade na behar na voće

Normalno je, da kako se smenjuju godišnja doba i izgledi samih mesta se smenjuju. Ipak, ovo je neverovatno koliko jedno mesto može da izgleda drugačije iz dana u dan, a neretko i iz sata u sat. Veče je bilo vedro, kada sam se vraćao kući. Na nebu su se videle zvezde i mlečni put. Vođen dosadašnjem iskustvom o vremenu, to znači da će sutra biti dobar dan. Ali ne i ovde. Za nepunih sat vremena naišli su oblaci i krenula je da pada ledena kiša, a potom se otvorili i na nebu se video ogroman šetajući mesec. Čas je zalazio iza brda, čas se pojaviljivao iznad njega. Ništa mi nije bilo jasno, ali smo svi uivali u ovoj pojavi. Onda, prolete kometa, tik iznad naših glava, ili se bar tako činilo. Dok su se svi oduševljavali i zamišljali želje, ja sam im objasnio da me ta kometa podsetila na bombardovanje 1999. godine. I tada mi se činilo da sve užarene lopte lete pravo ka nama, ali ko zna gde su padale i gde su bile usmerene. Tako i ovo čudo od komete.

Na sledećoj slici se vidi podne u Daleu. Pola sela je sunčano, a posla u magli i senci. :)
Dva godišnja doba u isto vreme - Dale i Sunnfjord - photo by Maria
Fjord koji je bio na 100-tinak metara od kuće u kojoj živim, sada je tik na pola od toga. Izlila  se voda iz fjorda i reke i poplavila livadu pored puta. Naravno, sve je zaštićeno sigurnim kanalima i bedemima koji štite selo od poplava. Polsednji potop bio je 60-ih godina. Vođeni tim negativnim iskustvom, ljudi su se uzeli pameti i sredili to za celi život. Oni žive pored okeana pa su se zaštitili, a nas plave šumski potoci. Ova voda se, kada je pao sneg, zaledila i sada se tamo deca klizaju klizaljkama i uživaju u zimskim čarolijama. Iako ovde još nije zima, sve ukazuje na to da jeste. Sviđa mi se raspored godišnjih doba mnogo više nego kod nas. Kod njih je jasno. 12 meseci ima, 4 godišnja doba, znači po svako doba obuhvata po tri meseca. Na primer, jesen je od 1. septembra do 1. decembra. Onda kreće zima.

Danas me pitaše za prezime, a meni trebaše neko vreme da se setim kako se prezivam. Toliko mi ovde mozak radi. Ustvari, mozak mi je skoncentrisan maksimalno na jezike - norveški i engleski, pa sve ostalo je po strani. 

Evo koliko je originalan naš "domaćinski čips"! I oni imaju Sergeja koji glumi svog dedu i babu i reklame su gotovo iste. Ne znam ko je od koga ukrao foru, ali neko jeste, mada slutim.




Pogledajte krofne, na slici levo, što sam napravio. Nema, ima da postanem profesionalni kuvar ovde. Em što radim u kantini u školama i pomažem im oko pripremanja hrane, ali i u kući moram ponekad nešto da spremim, nema smisla.

Ovde su, posle našeg događaja "Srpsko veče u Daleu" organizovali internacionalno veče gde su svi stanovnici ovog i susednog sela, pripremali hranu i predstavljali svoju zemlju. Verovali ili ne, oko 90 različitih nacija ovde egzistira, ali uglavnom zbog toga što postoji ovde UWC - internacionalna srednja škola, pa su i profesori i đaci došli iz najrazličitijih krajeva sveta. Na slici su zastava Gruzije, Srbije i Grčke. Ćaskam ti ja tako sa predstavnicima tih zemalja i dođemo do saznanja da Gruzijci takođe slave Božić po starom kalendaru, isto kada i mi. Ali, to mi i nije bilo tako veliko iznenađenje, jer sam znao da su pravoslavci, ali kada su se diskusiji pridružili azilanti - crnci iz Eritreje, sa pričom da su i oni pravoslavci i da slave Božić kad i mi, to mi je tek bilo hit. Od svih ovde, dvadesetak, koliko ih ima, ima ih i katolika, i pravoslavaca, i muslimana. Dosta su izmedju sebe podeljeni religijski, ali i dijalektima jezika tigrinja, koji je oficijalni jezik u njihovoj zemlji.

16.11.2015. godine je moja slava - Sveti Đorđe. Imao sam neopisivu želju da je proslavim sa strancima ovde i da im pokažem malo više o našoj tradiciji i kulturi, običajima i hrani, ali i piću (rakiju sam čuvao specijalno za taj dan). Pozvao sam petnaestak, sebi najbliskijih, ljudi na večeru. Sreća, nisam bio jedini Srbin koji je slavio ovu slavu, pa sam imao pomoć oko pripreme. Na trpezi su se našle razne đakonije, uglavnom improvizovane, jer nismo imali namirnice iz Srbije. Pored predjela - šunka, čajna, kačkavalj, jaja, sir i dr. napravili smo salate sa paprikom, prazim lukom i paradajzom, zatim umesili kolač, pitu sa krompirom i sirom, punjenu papriku sa mesom, ali i sa sirom za goste vegetarijance, i za kraj bajadera. Bilo je ovo veoma prijatno veče i svi su uživali. Naravno, presekli smo kolač kako dolikuje, a na kraju smo im skuvali kafu sikterušu. :)


Sneg pade...

No comments:

Post a Comment