Ovu rečenicu sam mnogo puta čuo od mnogo ljudi u Srbiji i ne mogu da zamislim da njihovi vršnajci ovde to kažu. Ovi ljudi izgledaju isto od trideset do šezdeset godina. Ja stvarno imam problem da identifikujem koliko ko ima godina - oni, prosto, ne stare! Ali ono što je mnogo važnije od toga, oni ne stare u glavi. Oni su spremni da u šezdesetim trče uz/niz planinu, putuju širom Evrope, idu u pozorište, bioskop, na rok koncerte, na foklor, na pecanje... ma svuda su! I to, što su stariji to su aktivniji! Omladina im je veoma pasivna.
2. Naleteo sam na neko statističko istraživanje o tome gde se najčešće rekreiraju Norvežani i rezultati su sledeći:
1. Pešačenje i planinarenje - 80%
2. Bioskop - 70%
3. Koncerti i festivali - 62% (ovde se podrazumevaju svi žanrovi, od klasike do metala)
4. Pozorište - 53%
5. Biblioteka - 51%
6. Skijanje - 47%
7. muzej - 43%
8. Džoging - 39%
3. Riblje ulje!

1. Razvoj mozga;
2. Sprečava srčani udar;
3. Poboljšava pamćenje;
4. Poboljšava vid;
5. Poboljšava fleksibilnost zglobova;
6. Smanjuje rizik od pobačaja.
Pa ko voli nek' izvoli! Sasvim sam siguran da se može naći u Srbiji.
4. Lov na krabe!

Celi dan je padala kiša i na kraju se nebo rascepa iza brda i ugledah zalazak sunca. Neverovatan prizor, poprilično mračno svuda oko tebe, a vidiš svetlost, kao na slici.
Nakon pecanja, taman stigoh ispred kuće i dobijam sms - poziv na ručak.
Iako ne uče matematiku i istoriju koliko učimo mi, već u šestom razredu svi oni znaju da spremaju ručak i da pletu. Imaju predmete i knjige iz ove dve oblasti. Srpkinja, dvanestogodišnja devojčica, spremila je lososa i pozvala me na ručak. Na slici možete videti kako je to izgledalo. Na moje pitanje "Da li mogu da dobijem parče hleba?" odgovorila je "Nije ti ovo Srbija. Ovo je norveški ručak. Dakle, ne može!" :) Nasmejasmo se, a onda dobih krišku hleba. Bilo je veoma ukusno!
Na trećem spratu tržnog centra u ovom selu, nalaze se kancelarije velikog broja preduzeća i organizacija. Imaju jednu zajedničku prostoriju gde kuvaju kafu i jedu za vreme pauze - pola sata svakog radnog dana. U holu se takođe nalazi mogućnost za odmor i relaksaciju - tabla sa velikim slikama koje treba obojiti. Tu su i raznorazne drvene i voštane bojice tako da čim se smore, navale na farbanje. Kada ispune, ove slike poklone vrtićima ili školama, a postave nove. Smorio sam se, odoh da bojim! Pozdrav! ;)
No comments:
Post a Comment